











Study with the several resources on Docsity
Earn points by helping other students or get them with a premium plan
Prepare for your exams
Study with the several resources on Docsity
Earn points to download
Earn points by helping other students or get them with a premium plan
Community
Ask the community for help and clear up your study doubts
Discover the best universities in your country according to Docsity users
Free resources
Download our free guides on studying techniques, anxiety management strategies, and thesis advice from Docsity tutors
pdf knjige za arheologiju i za srebro i za puno jos
Typology: Lecture notes
1 / 19
This page cannot be seen from the preview
Don't miss anything!
Usprkos današnjem umišljenom poimanju srednjega vijeka kao »mračnog«, »tamnog« dijela povijesti čovječanstva, morali bismo bar s malo objektivnosti i skromnosti priznati da imamo krivo. Istini za volju, puk je živio, blago rečeno, vrlo skromno, uglavnom pod nama danas nepojmljivo nezdravim uvjetima stanovanja, u zemunicama ili kućicama prepunima pužuće ili skakuće gamadi, koja je širila najra- zličitije boleštine, a životni vijek bio mu je vrlo kratak. Ognjišta i peći dimili su na sve strane. Periodično su dolazile, prolazile i nestajale velike epidemije kuge, a ratovalo se često. Viši stališi bolje su stanovali, bolje se hranili i odijevali. Pismenost je bila ograničena na neznatni postotak onih odabranih iz krugova Crkve, jer se ni plemstvo baš nije prečesto trsilo naučiti čitati. « Ono što mi volimo nazivati romantikom srednjega vijeka, nije možda najvažnije, ali je najprodornije i u našoj svijesti najpoznatije. Jedna posebna snaga sjaja iz ondašnjih prilika sjaji do nas. Život u onim vremenima očito je posjedovao još izrazitije kontraste: svjetlije sjajne svjetlosti i tamnije sjene, svježije i punije komplementarne boje, dok je naša egzistencija perspektivni- ja, bogatija polutonovima, i teče slomljenije i iznijansiranije. Razlog tome leži dijelom u tome, što su ljudi onda živjeli nesvjesnije i s manje kritičnosti. Srednji nam se vijek čini tamnim, ograničenim, lakovjernim. I uistinu, onda se u svašta vjerovalo. Vjerovalo se svakom ukazanju, svakoj legendi, svakoj glasini, svakoj pjesmi, vjerovalo se u istinu i u krivo, u mudro i ludo, vjerovalo se u svece i vještice, u Boga i vraga. Ali se vjerovalo i u sebe. Svagdje su se vidjele realnosti, pa čak i tamo gdje ih nije bilo. I svagdje se vidjela najviša od svih realnosti, Bog: sve je bilo božansko. I preko svega mogao se raširiti čarobni veo vlastitih snova i stanja opojenosti: sve bijaše lijepo. Stoga usprkos onostranome, skučenosti i uzini raskošan je optimizam onih vremena: onaj koji vjeruje, pun je pouzdanja i veselja. Srednji vijek nije bio mračan, srednji vijek bio je svijetao! »^1
1 Egon Friedell, Kulturgeschichte der Neuzeit, München , I, 1927, str. 82-83.
Kad su Hrvati došli u nove krajeve, koji su s vremenom postali Kra- ljevinom Hrvatskom i Slavonijom – o Dalmaciji na ovome mjestu ne bismo pisali – zasigurno je tu bilo još ostataka stanovništva, mješavine romaniziranih Panonaca i svih onih »barbara« koji su tijekom nekoliko stoljeća prodirali u Zapadno Rimsko Carstvo i naposljetku ga uništili. Došljaci su s čuđenjem i divljenjem morali promatrati veličanstvene ostatke velikih gradova, kao što su to bile prijestolnice Sirmium ili Siscia. Postojali su tu još i ostaci velikih glavnih cesta koje su Carstvo povezivale uzduž i poprijeko, a te se ceste još spominju u srednjem vijeku. Novac u starohrvatskim grobovima O nekoj robno-novčanoj privredi u to se rano vrijeme ne bi moglo govoriti, no, koliko god novac bio rijedak i dragocjen – pogotovo zlatni i srebrni – ipak je postojao. Među ruševinama novi došljaci mogli su naći odbačeni, izgubljeni rimski i kasnorimski ili bizantski brončani novac, koji se lijepo mogao ostrugati i ulaštiti, probušiti te nositi kao nakit. Takav je novac često nosio kršćanske simbole i prikaze, pa je u vrijeme kad su Hrvati preuzimali kršćansku vjeru, takav nakit dobio još jednu posebnu apotropejsku dimenziju. Već kao kršćani novi stanovnici zadržali su neke poganske običaje, najbolje uočljive prigodom istraži- vanja starohrvatskih grobova, u kojima se novac prilagao kao obol ili u usta ili u šaku pokojnika. U grobovima bjelobrdske kulture su se sve do posljednje četvrti 11. st. u grob polagale glinene posude s hranom i svinjske pečene noge kao popudbina. O novcu nađenom u starohrvat- skim grobovima već je pisano.^2 Jedan triput probušeni i osobito izlizani solidus Konstantina VII. Porfirogeneta i Romana II. (948-959) pronađen je u jednom dječjem grobu (br. 2) u nekropoli na položaju Lijeva bara u Vukovaru. Da taj novac nije nađen u ustima pokojnog djeteta, kamo je stavljen kao obol, moglo bi ga se smatrati vrijednim obiteljskim nakitom, privjeskom, koji su na vrpci oko vrata nosile mnoge generacije kroz dugi niz godina. U ostalim grobovima bilo je primjeraka probušenog kasno- rimskog novca. U Panoniji je sveti ugarski kralj Stjepan I. (1000-1038) prvi počeo s kovanjem lijepih srebrnika, a novac njegovih nasljednika može se naći u grobovima bjelobrdske kulture, ne samo u Hrvatskoj nego i u Mađarskoj i drugdje (Rumunjska, Slovačka, Moravska, Austrija, Slovenija). Sav ugarski kraljevski novac nosi izrazite kršćanske simbole – osim nekoliko
2 Ivan Mirnik, Coins from the early Croatian graves. Érmek a korai horvát sírokbol, Numizma- tikai Közlöny (Budapest), 100-101/2001-2002 (2003), 99-124; isti, Novac iz starohrvatskih grobova. Summary: Coins from Early Croatian graves, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu , 3.s., 37/2004, 205-250.
dimenzija. Na taj su način i putujući umjetnici, klesari i slikari mogli vrlo lako doći do uzorka i inspiracije za narudžbe prigodom izgradnje sakralnih i svjetovnih građevina. Frizatici se pomalo prestaju kovati polovinom 14. st., ali se još spo- minju u ispravama do 1. polovine 15. st. Moramo istaći da su se frizatici kovali i u Hrvatskoj, za vladanja kralja Emerika (1196-1204), odnosno hercega Andrije (1196-1204), a kao kralja Andrije II. (1205-1235). Za Andrije II. hrvatske frizatike kovali su banovi u razdoblju između 1204. i
4 Ivan Rengjeo, Corpus der mittelalterlichen Münzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien , Graz, 1959, str. 11-18; Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika od početaka do danas. Kovani novac, papirni novac, radne marke, privatna izdanja kovanog novca – žetoni. Zagreb, 1993, str. 21-26. 5 Friedrich Freiherr von Schrötter, op. cit. , 1930, str. 83, 269-273 (s. v. Hohlpfennige). 6 Ćiro Truhelka, Slavonski banovci. (Prinos hrvatskoj numizmatici.), Glasnik Zemaljskog muzeja
mu nije bio sretan. U ono davno vrijeme u izvorima nazivaju se samo denarima, a kako ga je puk zvao – možda čak i kunama – to ne znamo. Banovac je ustvari podban, a banica (kakva se kao novčanica pojavljuje u NDH) banova je žena. Slavonski denari vrlo su lijepi, premda sitni, kovani od vrlo finog srebra. Postoje denari promjera oko 15 milimetara, a težine oko 0. grama, i poludenari, odnosno oboli promjera oko 12 milimetara i težine oko 0.45 grama, a vrlo rijetko i bagatini promjera 9 milimetara i težine oko 0.14-0.19 grama. Alat, tj. pečate kojima su iskivani, izrađivali su vrlo vješti i precizni majstori, koji su prvih desetljeća postizali pravo savršen- stvu kovničarske umjetnosti. Na licu denara uvijek je grbovna životinja Slavonije: kuna koja trči nalijevo (katkada i nadesno), iznad i ispod nje je po jedna zvijezda, dok uokolo teče natpis: MONETA B(elae) REGIS P(ro) SCLAVONIA (novac kralja Bele za Slavoniju), MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA (kraljev novac za Slavoniju), MONETA DVCIS P(ro) SCLAVONIA (hercegov novac za Slavoniju), a na obolima REX SCLAVONIE (kralj Slavonije). Na naličju je patrijarhalni križ na po- stolju, a ispod njega, lijevo i desno, po jedna okrunjena glava (kraljeva s dugom kosom lijevo, a kraljičina sa skupljenom kosom desno), gore lijevo polumjesec, desno zvijezda (drugi slavonski grb), a iz križišta križa često izlaze mali cvjetići. Lijevo i desno od križa najčešće se vide neki znakovi, kao što su to kružići, ljiljani, slova, ili grbovne životinje raznih banova, prema kojima se denari lako mogu odrediti, a prema sigurnoj sistematizaciji koju su sastavili veliki hrvatski numizmatičari Karlo Franjo Nuber (1872.-1935.), Ćiro Truhelka (1865.-1943.) i Ivan Rengjeo (1884.-1962.). Tako se kružići nalaze na novcu hercega Ko- lomana (1235.-1241.), hercega i bana Dionizija (1242.-1245.), ljiljani na denarima hercega Stjepana (1246.-1247.) i bana Stjepana Gutkeleda (1248.-1260.). U vrijeme hercega Bele (1260.-1269.) i banova Rolanda (1261.-1267.), Henrika od Güssinga (1267.-1269.) novac nosi oznaku H-R, a za samostalnog banovanja Henrika od Güssinga (1269.-1270.) lijevo i desno od križa je po jedna guska. Za kratka vladanja kralja Stjepana V. (1270.-1272.) i bana Joakima Pectarija (1270.-1272.) denari su obilježavani slovima S-R i R-S ( Stepha- nus rex – kralj Stjepan), a za kralja Ladislava IV. (1272.-1290.) siglama
u Bosni i Hercegovini (Sarajevo), 9/1897, 1/3, str. 1-160; isti: Die Slavonischen Banaldenare. Ein Beitrag zur croatischen Numismatik, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Wien), 6/1899, str. 328-466; Karlo Franjo Nuber, Prinos kronologiji slavonskih novaca, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini (Sarajevo), 9/1897, str. 169-179; Carl Franz Nuber, Beitrag zur Chronologie slavonischer Münzen. Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina , 6/1899 (Wien), str. 467-477; Ivan Rengjeo, op. cit. 1959, str. 17-38; Irislav Dolenec, op. cit. 1993, str. 29-40.
nitoj, ali i osporavanoj ispravi Andrije II., koji je kao herceg kovao prvi novac u Slavoniji, iz 1217. god., a potvrđivanoj od Bele IV., Stjepana IV., Karla Roberta i drugih, nitko od vladara nije na području banovine ili vojvodine (Slavonije) nije kovao kraljevske ugarske novce. Zagrebački je kaptol imao to pravo, ukoliko takav novac bude i kovan u Slavoniji, da ga ne prima u optjecaj. To je jedan od brojnih dokaza o samostalnosti slavonskog kraljevstva pod krunom sv. Stjepana. Zagrebačka je kovnica ( camera banalis ) imala na čelu komornog gro- fa ( comes camerae , 1256. god. spominje se magistar Benedikt, zagrebački kanonik, 1270.-1272. god. Prencholus, 1294. god. Gyan, a 1344.-1346. god. Jakov, sin Ulfardov), a tehnički upravitelj bio je monetar. Sami kalupi ( cunei ) i nekovano srebro čuvali su se u posebnim škrinjama, koje su uvijek bile zaključane i zapečaćene; jedan se ključ nalazio kod bana. Područje optjecaja slavonskih denara bilo je daleko šire no što bi se to moglo pretpostaviti, budući da su u Ugarskoj 13. i 14. st. smatrani vrlo vrijednom valutom i kao takvi spremani i sakrivani, o čemu nam govori vrlo veliki broj zakopanih blaga. Katkada su u tim ostavama banski denari izmiješani s drugim europskim novcem, npr. kraljevskim ugarskim srebr- nicima, kovanim od vremena Andrije II. (1205.-1235.) do Ludovika I. (1342.-1382.), a često se događa da takvo blago sadrži i 100% slavonskih denara. Osim u Slavoniji i Ugarskoj, denare imamo u skupnim nalazima i u današnjoj Sloveniji i u Bosni, a pojedinačno i u Hrvatskoj i Dalmaciji. Zanimljiva je činjenica da je prigodom iskopavanja ispod bazilike sv. Petra u Rimu pronađen slavonski srebrnik kralja Ladislava IV. (1272.-1290.) kojeg je morao ostaviti neki hrvatski hodočasnik. Zagrebačku je kovnicu novca, barem što se tiče kovanja slavonskih denara, zatvorio kralj Ludovik I. Veliki oko god. 1364. Tada je kovnički grof Jakob Saracen ustanovio novu vrsnu kovnicu u susjednom pečuš- ko-srijemskom prostoru i na denare počeo stavljati svoj znak – glavicu crnca. Kovnica na Gradecu je još djelovala i za Ludovikove kćerke, kraljice Marije.
Patvorenje novca i zakonske mjere protiv krivotvoritelja
Valja istaknuti da se u ono doba patvorilo novac, premda su kazne bile vrlo stroge. Od početka kovanja novca, nositelj prava kovanja istoga nastoji zaštititi svoja prava raznim aktima represije prema krivotvori- teljima. Pisanih je dokumenata do XIV. st. malo na našem području. Zna se da se u Ugarskoj već za kralja Stjepana I. (997.-1038.) progonilo krivotvoritelje. Konkretnih zakona nije bilo, već se upotrebljavalo obi- čajno pravo, djelomice bazirano i na temelju starih rimskih, bizantskih, germanskih i franačkih zakona.
Najstariji pisani dokument o falsificiranju novca u Hrvatskoj jest povelja kralja Bele IV. izdata Györu 3. X. 1253. godine. U toj povelji kralj Bela IV., kao kralj Ugarske i Hrvatske, potvrđuje vlasništvo dobara taverniku Ivanu, na području vukovarske županije, u sklopu srijemske komore. On je ta dobra dobio nakon što su zaplijenjena Lovri, načelni- ku Bešenova. Imenovani Lovro krivotvorio je novac zajedno sa svojim sinom Demetrom i suseljanom Ivanom iz roda Grgurova. Uz imovinu su zaplijenjena i sredstva kojima se služio pri falsificiranju. (« Bela Dei gracia Ungarie, Dalmacie, Croatie… rex… ad notitiam universorum volu- mus perunire, quod cum Laurentius villicus da Bessenev, quae ad ecclesiam sancti Gregori pertinet, nec non filius ipsius Demetrius nomine, ac Johannes, genere Gregorii de eadem villa Bessenev per cameranos nostros Sirmiensis, Leopoldum scilicet et socios eusdem is manifesto fabricationes false monete, deprehensi, coram venerabili patre Benedicto archiepiscopo Colocensi aule nostre cancellario… ita quod et omnia instrumenta eorum, per que ipsam falsarium execerbant, nobis forent presentata et eorum bona… et in partem dictorum camerariorum nostrorum fuisent deluta. ») (Codex diplomaticus, IV, str. 539-540, br. 469) Kako se u tom dokumentu ne govori o vrsti patvorenih novaca, moglo bi se raspravljati o vjerojatnosti patvorene vrste novca: ili se radi o slavonskim denarima, ili nekom drugom novcu, mletačkom ili ugar- skom. Ako se uzme u obzir da se pakračka kovnica prvi put spominje
de qualibet curia XII denarios , quos iudex eorundem debet colligere... «^8 Moralo je proteći još nešto vremena prije no što se u nekoj ispravi iz 13. st. more pročitati izričito navedena vrsta novca koji je bio u optjecaju u s kojim se računalo ( denarii, frisatici, pecunia ), a svote isplaćivalo prema težini ( in pondere ), u markama, pensama i fertonima. Budući da je tada svakome bilo jasno o kakvoj valuti je riječ, nije se izričito navodila. Godine 1211. (u razdoblju od 1. siječnja do 29. svibnja) spominje se jedna svota novca u pergameni, koju je kralj Andrija II. izdao cistercit- skoj opatiji u Topuskom (Toplica): » Pro marturinis unaqueque mansio viginti quatuor frisaticos solvere tenetur annuatim. Ab hanc autem marturinarum sollucione nullus exemptus est preter quinque quorum hec sunt nomina… «^9 Godine 1213. isti kralj u jednoj daljnjoj ispravi nami- jenjenoj Topuskoj opatiji piše i o novcu: » Sciendum est autem, quod in terra monasterii Toplice sunt quidam iobagiones, qui singuli cum parentela sua solvent tres pensas frisaticorum annuatim ecclesie toplicensi eo tempore quo marturine solvuntur, quorum nomina sunt hec: Preterea sciendum est, quod hospites de foro Toplice singulis annis decem pensas frisaticorum eidem ecclesie solvere tenentur: in nativitate domini quinque pensas et in pascha quinque pensas, preter marturinas, quas sicut alii solvant. «^10 U jednom dokumentu iz 1231. god. (8.VII.) papa Grgur IX. potvr- đuje mir sklopljen između kralja Kolomana i Templara. Tu se spominju liberi denarii i denarii ponderis : « ...dignum et necessarium duximus omnes Templarios quin infra duca- dum nostrum Slauonie sunt, terninos tam in Dalmatia quam in Croatia et omnia eorundem bona ... protegere... ut nullus...in ducatu nostro Sclauonie descensam vel aliquod tributum, vel collectam, vel liberos denarios sive marturinas, vel denarios ponderis , ...a predictis fratribus...presumat exigere. »^11 Dana 22. srpnja 1233 papa Grgur IX. u gradu Reate potvrđuje ugovor između biskupa zagrebačkog i opata benediktinskog samostana sv. Martina u Panoniji (Pannonhalma), a tu piše sljedeće: „... et expensis
8 Zlatko Tanodi, op.cit. 1942, str, 3, br. 2. 9 Ivan Tkalčić, Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis saec. XII. & XIII. Povjestni spomenici Zagrebačke biskupije XII. I XIII. stoljeća , I, Zagreb, 1873, str.26; Josip Brunšmid, Nekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. X. Našašće frizaških novaca u Ostrovu (kotar Vukovar), Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva , NS, 4/1899-1900, str. 109; Josip Klemenc, Breški denarji na Hrvatskem. Zusammenfassung, Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo. Bulletin de la Société du Musée de Slovénie (Ljubljana), 20/1939, 1-4 , str. 268. 10 Ivan Tkalčić, op.cit. 1873, str. 28; Josip Brunšmid, op. cit. 1900, str. 109; Josip Klemenc, op. cit. 1939: 268, 270) 11 Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae , 3, Zagreb, 1905, str. 341, br. 300.
quingentas marcas argenti ad pondus Vngarie bonorum et electorum frisaticorum vendentium et ementium tam pro possessionibus, quam rebus aliis commercio competentium prout vendi consvevit et emi apud castrum, quod Alba communi vocabulo nuncupatur ...«^12 Nakon što se hrvatsko kraljevstvo dijelom iznova podiglo nakon mongolske najezde, kovnica novca, za postojanje koje se već otprije znalo, preselila u Zagreb ( Mons Graecus ) te se tu približno 1260. god. počelo s dugovjekim iskivanjem lijepih banskih denara od srebra odlične kakvoće. Ti denari spominju se prvi put u jednoj ispravi sastavljenoj u Zagrebu 1260. god. Riječ je o kupnju 14 vretena zemlje koje je grof Miroslav kupio od Volkote i Vukoslava, sinova Jurkovih za 15 pensa, a pred županom Tiburcijem: » se duodecim vretenos de terra sua vendidisse comiti Mirozlao perpetuo possidendos pro quindecim pensis denariorum zagrabiensium ... «.^13 O hrvatskome novcu je spomena i sljedeće godine, u jednoj ispravi koja se odnosi na kupnju nekog vinograda u Kemluku (Kalnik), točnije
12 Ivan Tkalčić, op. cit. 1873, str. 73; Josip Brunšmid, op. cit. 1900, str. 109; Tadija Smičiklas, op.cit. 1905, str. 363, br. 316; Josip Klemenc, op. cit. 1938, str. 270. 13 Ivan Kukuljević-Sakcinski, Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae saeculi XIII. Collegit et digessit I. Kukuljević de Saccis,. Starine (Zagreb), 27/1895, str. 35; Josip Brunšmid, op. cit. 1900, str. 109; Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae , 9, Zagreb, 1911, str. 183, br.689. 14 Ivan Kukuljević Sakcinski op. cit. 1895, str. 39; Josip Brunšmid, op. cit. 1900, str. 109. 15 Josip Brunšmid op. cit. 1900, str. 109. 16 Tadija Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae , 11, Zagreb, 1913, str. 389, br. 295.
Đelekovec, Ščapovo (Koprivnica)^17 GROBNI NALAZI Crkvena gospoda, nadbiskupi- je, Salzburg, Koruška, Adalbert Češki (1183-1200), *1 - 2 HPf b.l.(1190) Friesach L. 12a; CNA I Cu5. E52401 (Grob 123); Kopriv- nica 4362 (Grob 32) – CNA I Cu Gaćište/Budakovac (Suhopolje, Virovitica), 1871. SKUPNI NALAZ Vrijeme zakapanja: tpq. 1230. god. (Metcalf), približno 1260. god. (Brun- šmid) U nekom grobu nađeno je približno 600 frizaških pfeniga, skupa s naki- tom. Ostava je dijelom raspršena, a samo 174 pfeniga dospjelo je u Arheološki muzej u Zagrebu. Friesach (14), Salzburg: Eberhard II (56), Kärnten: Ulrich II, Bernhard II, Philipp (102); Steiermark: Leopold II.
Krapina POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda, nadbiskupije, Salzburg, Koruška, Adalbert Češki (1183-1200) *1 Pf b. g.(1190) Friesach L. 12a; CNA I Cu6 E
Hrvatska ili Slavonija, približno 1880. god.
SKUPNI NALAZ Vrijeme ukopa: 1260 (Brunšmid) Početkom osamdesetih godina 19. st., Josip Brunšmid vidio je kod ne- kog zagrebačkog staretinara više stotina frizatika, zasigurno iz nekog rasprše- nog skupnog nalaza.
17 Marija Šmalcelj - Sonja Kolar, Đelekovec kod Koprivnice - bjelobrdska nekropola, Arheološki pregled , 1975, str. 132, T. LXV, 3-4.
Slavonija, hrvatski frizatik hercega Andrije (1197.-1204.)
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Adalbert Češki (1183.-1200.), polupfenig iz kovnice Friesach (približno 1190. g.)
Levanjska Varoš (Đakovo, Osijek) POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda, nadbiskupije, Salzburg, Koruška, Adalbert Češki (1183.-1200.) *1 Pf b. g.(1183.-1190.) Friesach L. 6; CNA I Ca9; BE 2. E
Lika POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda, nadbisku- pije, Salzburg, Koruška, Adalbert Češki (1183.-1200.) *1 Pf b.g.(1190.-1200.) Friesa- ch L. 6; CNA I Ca9; BE 1. E
Mitrovica (Srijemska Mitrovica) POJEDINAČNI NALAZI Svjetovna gospoda, Srednja Europa, Koruška, Heinrich IV. (1204.-1228.) *1 Pf b. g. (1220.-1225.) Win- dischgraz/ Slovenjgradec L. 132; CNA I Ch8. E
Kranjska, Bernhard v. Spanheim (1202.-1256.) *2 Pf b. g. (1230.-1235.) Ljubljana L. 205; CNA I C,5, E Crkvena gospoda, nadbiskupije, Salzburg *3 Pf b. g.(1200) – L. T.XVIII,4; CNA I Ch2. E
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.), polupfenig iz kovnice Friesach (1204.-1208.)
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.), polupfenig iz kovnice Friesach (1204.-1208.)
Biskupija Freising, Kranjska, Otto II. (1184.-1220.), polupfenig iz kovnice Gutenwert (1204.-1205.)
I. v. Alten u. Berg (8); Heinrich I. von Molenark (22); Konrad v. Hochsteden (6); Engelbert II. v. Falkenburg (7); Münster: Dietrich II. v. Isenberg; Metz: Jean d’Apremont (3); Trier: Dietrich II. v. Wied (2); Ugarska: Andrija II. (17); Bela IV. (79); Mleci: Jacopo Tiepolo, grosso (1).
Podravska Slatina (Viroviti- ca), um 1924.^21 SKUPNI NALAZ U arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu, ali i u stručnoj literaturi spo- minje se jedan vrlo važni skupni nalaz približno 1200 austrijskih i bavarski srebrnih pfeniga. Četiri primjerka sa- čuvana su u Numizmatičkoj zbirci Arheološkoga muzeja u Zagrebu:
Svjetovna gospoda/ Srednja Europa/ Bavarska Dinastija Wittelsbach (1180.-1914.), Gornja Bavarska (1255.-1363.) Ludwig II. Strogi – der Strenge (*13.IX.1229.-1253.-1255.+2.II.1294.) 1 Pf b. g.(1253.-1294.) München E Rudolf I. – Mucavac – der Stammler (4.X. 1274.-2.II. 1294. +12.VIII. 1319.) *2 Pf b. g. (1310-1317) München E Austrija/ Dinastija Habsburg Friedrich III. Lijepi – der Schöne (1307-1330) *3 Pf b. g. (1314-1330) Wienerneustadt CNA I B 229 E Albrecht II. Mudri – der Weise (1330-1358) *4 Pf b .g. (1330-1358) Beč/ Wien E
Progar (Zemun, Srijem) POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda/ Nadbiskupije/ Aquileia Bertoldo di Merania (1218-1251) *1 Pf b. g. (1220-1225)? L. 23; CNA I Ch11 E8988 (oponašanje nastalo na tlu Hrvatske I Slavonije)
21 Ivan Mirnik, op. cit. 1981, str. 101, br. 423
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.), pfenig iz nepoznate kovnice (1200.-1204.)
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.), pfenig iz kovnice Gutenwert (1204.-1208.)
Rakovac (Irig, Srijem) POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda/ Nadbiskupi- je/ Salzburg Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.) *1 Pf b. g.(1212.-1216.) Friesa- ch L. 15; CNA I Ca14, E
Stari Slankamen (Ruma, Srijem) POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda/ NadbiskupijeZ Salzburg *1 Pf b. g. (1230-1235) – L. 361 var.; CNA I Cu25, E
Starigrad (Sokolovac, Lepavina, Koprivnica), 1939. SKUPNI NALAZ Prema sadržaju spisa br. 295 s nadnevkom17.V. 1939. god. navodno je u Arheološki muzej u Zagrebu posla- to 278 primjeraka pfeniga.
Suhopolje (Koprivnica) POJEDINAČNI NALAZ Crkvena gospoda/ Nadbiskupije/ Aquileia B e r t o l d o d i M e r a n i a (1218.-1251.) *1 Pf b. g.(1220.-1225.) Windis- chgraz L. 23; CNA I Ch11, E
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.) i vojvoda Leopold VI, polupfenig iz kovnice Brežice(1220.-1230.)
Kranjska, vojvoda Bernhard V. Španhajmski (1202.-1256.), polupfenig iz kovnice Kostanjevica(1220.-1225.)
Nadbiskupija Salzburg, Koruška, Eberhard II. (1200.-1246.), pfenig iz nepoznate kovnice (1200.-1204.)
Zagreb, Gračansko Dolje, 1869. god.^23 SKUPNI NALAZ Iskopao seljak Vincek lipnja 1869 na brežuljku »Gradišče«. Srebrni pfenizi, zakopani u glinenome loncu tijekom druge četvrtine 13. st.: Frizaški pfenizi: Bernhard II. (12); Kostanjevica. Nalaz je raspršen, a mali dio sačuvan u Arhe- ološkome muzeju u Zagrebu. Svjetovna gospoda/ Srednja Europa/ Kranjska Bernard v. Spanheim(1202.-1256.) *1 - 9 Pf b.g.(1220.-1225.) Kostanjevica /Landstrass L. 161; CNA I Cn *10 - 12 Pf b.g.(1220.-1225.) – L. 161 ad; CNA I Cn
Zagreb, Opatovina POJEDINAČNI NALAZ Svjetovna gospoda/ Srednja Europa/ Kranjska Bernard v. Spanheim (1202.-1256.) *1 Pf b.l.(1202.-1256.) Kostanjevica L. 161 ad; CNA I Cn4.
Zagreb – Sloboština – Otok POJEDINAČNI NALAZ U Sloboštini – Otoku, je prigodom oranja u rujnu 1999. god. Stjepan Nežić, Nežićeva 9, iskopao sljedeći primjerak pfeniga: Svjetovna gospoda/ Srednja Europa/ Kranjska Dinastija Andechs Meranien Berhold V.(1218.-1251.) *1 Pf b.g.(1225.) Windischgraz L. 23; CNA I Ch11.
Zelingrad (Sv. Ivan Zelina) POJEDINAČNI NALAZ Iskopavanja 1992: Bavarska, Heinrich IV. Bogati (1393.-1450.), Beierlein 3433; Friesacher Pfennig, nepoznata kovnica (Rv. cf. CNA U Cb14, 14a)
23 Ivan Mirnik, op. cit. 1981., str. 103, br. 455. 24 Željko Demo, Opatovina. Tragovi povijesti izgubljeni u sadašnjosti. Rezultati arheoloških isko- pavanja pred crkvom sv. Franje u Zagrebu 2002. godine. Opatovina. Traces of the past lost in the present. The results of archaeological excavations in front of the church of St. Francis in Zagreb in 2002 , Zagreb, 2007, str. 29, sl.43, 54, 66, 7.2; 130,7.2. Grob 120/dj.