









Study with the several resources on Docsity
Earn points by helping other students or get them with a premium plan
Prepare for your exams
Study with the several resources on Docsity
Earn points to download
Earn points by helping other students or get them with a premium plan
Community
Ask the community for help and clear up your study doubts
Discover the best universities in your country according to Docsity users
Free resources
Download our free guides on studying techniques, anxiety management strategies, and thesis advice from Docsity tutors
Skripta za protozoe parazitologija
Typology: Summaries
1 / 15
This page cannot be seen from the preview
Don't miss anything!
MORFOLOGIJA - Protozoe mogu biti ekstracelularni ili intracelularni paraziti. Kreću se lažnim nožicama-pseudopodijama, klizanjem, bičevima, trepljama-cilijama. Kretanje pseudopodijama se odvija tako da se prvo ektoplazma „izlije“ u jednom pravcu, a zatim se u istom pravcu kreće i endoplazma. Kod klizanja se mehanizam kretanja ne može videti. Bičevi izlaze iz tzv. kinetoplasta koji je izrazito hromatofilan (može biti smešten u raznim delovima jednoćelijskog organizma) i sastoji se od blefaroplasta i parabazalnog tela koji su povezani nežnim rizoplastom. Koren biča je aksonema koja izlazi iz blefaroplasta i preko koje dolazi impuls za kretanje na sam bič. Treplje-cilije se pokreću preko mreže neuronema
RAZMNOŽAVANJE PROTOZOA
ispunjene sporozoitima. Na početku sporogonije jedro se prvo podeli mejozom posle koje nastupa niz mitotskih deoba čiji je krajnji rezultat nastanak cističnog oblika, sporociste. Unutar sporociste se razvijaju prvo sporoblasti koje sazrevanjem prelaze u sporozoite. Ovaj tip deobe se sreće među vrstama filuma Apicomplexa.
PATOGENOST – Većina protozoa, koje su patogene za ljude, raširena je po celom svetu, a neke od njih predstavljaju težak zdravstveni i ekonomski problem u pojedinim regionima (npr. malarija, tripanozoma itd.). Glavni putevi prenosa (transmisije) infekcija izazvanih protozoama bili bi: ingestija infektivnih stadijuma ( slučajno, vodom, hranom, unos prljavim rukama), prenos artropodama (mehanički ili bilološki vektori) koje su često specifične za vrstu. Pored biološke klasifikacije protozoa značajnih za humanu patologiju u upotrebi je često i praktična, odnosno klinička podela ovih parazita na dve grupe:
Većina protozoa digestivnog i urogenitalnog trakta su filogenetski starije, samim tim bolje prilagođene domaćinu. Ovo prilagođavanje se odnosi na uspostavljanje kakve-takve ravnoteže između domaćina i parazita što ima za posledicu nastajanje uglavnom blažih smetnji kod domaćina, odnosno lakše bolesti. Većina protozoa krvi i tkiva do domaćina dospeva preko hematofagnih artropoda tako da svaki put u čoveku prolaze kroz proces prilagođavanja. Bolesti izazvane ovim protozoama su po pravilu mnogo teže, a često i smrtonosne.
(klasa LOBOSEA)
Parazit rasprostranjen u celom svetu, naročito u tropskom i suptropskom području. Rezervoar infekcije su ljudi, a mogu je preneti na druge ljude, primate, pse, mačke i eventualno svinje. Put infekcije ovom protozoom je fekalno-oralni. MORFOLOGIJA: Entamoeba histolytica se javlja u:
DIJAGNOZA: Dijagnoza se zasniva na nalazu E.histolytica u ispitavanom materijalu. Materijal koji se koristi u dijagnostici:
LEČENJE:
Ne pripadaju protozoama digestivnog i urogenitalnog trakta. Amebe tla, slatkih i slanih voda, vazduha, mogu se naći svuda u svetu, nezavisno od nadmorske visine, odnosno klimatskih faktora. Patogene vrste ameba roda Naegleria, najčešća vrsta Naegleria fowleri, poznate su kao uzročnisi primarnog amebnog meningoencefalitisa (PAM). Oboljenje se najčešće razvija kod mladih, zdravih osoba, posle kupanja u slatkoj vodi. Bolest obično nastupa posle kratke inkubacije od nekoliko časova do nekoliko dana. Manifestuje se slično bakterijskom meningitisu. Likvor je zamućen, ali bakteriološki sterilan, i iz njega se mogu izolovati amebe. Patogene vrste ameba roda Acanthamoeba-Hartmannella dovode do granulomatoznog amebnog meningoencefalitisa (GAM). Javlja se obično kod starijih ili iscrpljenih osoba, odnosno kod osoba sa oslabljenim imunskim sistemom. U mozgu se obrazuju žarišna granulomatozna oštećenja. Vreme inkubacije nepoznato (od nekoliko nedelje do nekoliko meseci). Ove amebe mogu dovesti i do oboljenja oka, uva, promena na koži (naročito obolelih od AIDS-a). Amebe oba roda, sa svojim brojnim patogenim i apatogenim vrstama, javljaju se u obliku ciste i trofozoita.
DIJAGNOZA: Dijagnoza oboljenja izazvanih ovim amebama postavlja se pregledom likvora, odnosno traženjem parazita u histološkim preparatima, brisevima i drzgim uzorcima.
LEČENJE: Postoje pokušaji lečenja infekcija izazvanih neglerijama kombinovanjem amfotericina B, mikonazola i rifampicina. Infekcije amebama roda Acanthamoeba leče se pentamidinom, paromomicinom i propamidin isetionatom, dibromo-propamidinom, poliheksametilen bigvaninom, mikonazolom, neomicinom itd. U okviru slobodno-živećoh ameba treba pomuti i amebe grupe Leptomyxida, vrsta Balamuthia mandrillaris, koje se javljaju u obliku trofozoita i cista, a za koje se smatra da su apatogene.
(klasa Zoomastigophora)
Javlja se i u vegetativnom i cističnom obliku. Kod vegetativnih oblika trofozoiti su oblika lista, konkavno-konveksni, gledano iz profila. Konkavnom stranom priljubljuju se za epitelne ćelije dudenuma, gornjeg dela tankog creva i ređe žučnih puteva. U citoplazmi se nalaze dva mehurasta jedra. Zadnji kraj parazita je izdužen i sužen. Par aksonema prolazi celim telom i od njih se na prednjem kraju odvaja prvi par bičeva, na zadnjem kraju zadnji par, a u predelu pijavke izlaze još dva para bičeva. Prema tome, ukupan broj bičeva je 8. Prelaženjem u donje delove creva, trofozoiti dobijaju ovalan oblik i formiraju čvrstu opnu. Ciste su ovalne, debelih zidova, sa jasno ograničenom citoplazmom. U citoplazmi zrelih cisti se nalaze 4 jedra i po 2 para hromatofilnih telašaca.
Moguća pojava steriliteta ili komplikacija u trudnoći (endometritis, postpartalna groznica..)
DIJAGNOZA:
LEČENJE: Primena metronidazola, tinidazola. U trudnoći se može pokušati sa vaginaletama klotrimaazola.
(klasa Kinetofragminophorea)
Parazitira u debelom crevu čoveka i izaziva balantidiozu.
MORFOLOGIJA: Ovo je najveća protozoa digestivnog trakta čoveka. Javlja se i u vegetativnim i u cističnim oblicima. Telo parazita je obraslo gustim cilijama. Na prednjem kraju se nalazi primitivna usna duplja (cytostoma) koja se nastavlja u ždrelo (cytopharynx). Na zadnjem kraju je smešten primitivni analni otvor (cytopyge). U citoplazmi se nalazi veliki broj hranljivih vakuola i 1-2 kontraktilne vakuole. U konkavitetu bubrežastog makronukleusa nalazi se mikronukleus koji ima funkciju u razmnožavanju. Ciste su male, okrugle, i sadrže jednu jedinku, tzv. pričuvne ciste.
KLINIČKA SLIKA: Infekcija ovom protozoom protiče asimptomatski ili pod slikom dizenterije. Protozoe prodiru u sluzokožu i na mestu prodora formiraju gnojne apscese koji dosežu i do laminae muscularis mucosae. Krv apscesa prska i nastaju ulceracije. Gubitak tečnosti može biti veliki.
DIJAGNOZA:
LEČENJE: Lek izbora su tetraciklini. Koriste se i dijodohidroksihinolonski preparati kao alternativa sami ili u kombinaciji sa metronidazolom.
(rod Toxoplasma)
Parazit je dobio ime prema svom obliku (tokson = luk). Rasprostranjen je u celom svetu. Postoji samo jedna vrsta unutar roda Toxoplasma i to je Toxoplasma gondi. Seksualni i aseksualni deo životnog ciklusa se odvija samo kod mačaka, dok se aseksualni može odvijati u različitim tkivima velikog broja kičmenjaka. (heteroksene fakultativne kokcidije).
MORFOLOGIJA: Životni ciklus se kompletira smenjivanjem dva načina aseksualne reprodukcije (čiji rezultat su različiti tipovi trofozoita – trofozoiti tkiva ili digestivnog trakta i tkivne ciste) i seksualne reprodukcije koja se odvija u intestinumu felida i čiji je krajnji rezultat stvaranje oocista, infektivnih oblika, koje se izbacuju u spoljnu sredinu izmetom ovih životinja.
Seksualna faza:
Mačka i slične felide su jedini poznati stalni domaćini ovog parazita. Ove životinje se inficiraju unosom oocista iz spoljašnje sredine ili preko hrane u kojoj se nalaze aseksualni oblici ovog parazita. Nakon unosa aseksualnih oblika, zid ciste se razara u digestivnom traktu mačke i oslobađaju se bradizoiti koji ulaze u epitelne ćelije creva i vrše aseksualnu reprodukciju – šizogoniju. Šizogonijom se povećava broj parazita koji se preko faze šizonta i merozoita oslobađaju prskanjem ćelije domaćina. Svaki merozoit može da inficira novu epitelnu ćeliju. Neki merozoiti nakon više aseksualnih ciklusa ulaze u fazu gametogonije, nakon čega sleda sporogonija. U gametogoniji se stvaraju mikrogameti i makrogameti koji spajanjem daju zigot koji je obavijen sa više opni. Zigoti su ustvari nesporulisane oociste koje napuštaju epitelne ćelije creva i dospevaju u spoljašnju sredinu. Sazrevanje oociste se dešava formiranjem po dve sporociste od kojih svaka sadrži po 4 sporozoita. Zrele, infektivne oociste nakon ingestije dospevaju u digestivni trakt i iz njih se oslobađaju sporozoiti koji prodiru u epitelne ćelije creva i transformišu se u tahizoite. Nakon prskanja ćelije, tahizoiti se šire po lumenu creva i inficiraju druge ćelije ili preko krvi i limfe odlaze po celom organizmu. Kod mačke se ceo životni ciklus kompletira u 3-5 dana.
Aseksualna faza:
rizik od oštećenja ploda je u prvom trimestru, a tokom trećeg trimestra je najveći procenat transmisije.
Stečena toksoplazmoza
Kod imunokompetentnih osoba najčešće prolazi asimptomatski manji broj inficiranih osoba razvija kliničku sliku. Bolest obično ide pod slikom blage generalizovane infekcije sa izraženom limfadenopatijom. Limfne žlezde su čvrste, bezbolne i pokretne prilikom palpacije. Temperatura je neznatno povišena, javljaju se bolovi u mišićima i glavobolja. Retko se javlja generalizovani oblik ili infekcija CNS-a. Kod imunokompromitovanih osoba, bolest je posledica reaktivacije hronične infekcije. Dolazi do proliferacije dormantnih formi unutar pseudocista, prskaju ciste i osobađaju se bradizoiti koji preuzimaju karakteristike tahizoita. Reaktivacija može biti lokalnog tipa (cerebralni tip) ili teška generalizovana infekcija. Drugi zahvaćeni organi su pluća (intersticijski pneumocistis), GIT, srce, koža, oči…
DIJAGNOZA:
LEČENJE:
Većina akutnih infekcija se spontano povlači. Treba lečiti klinički aktivnu bolest, kongenitalnu toksoplazmozu i manifestnu bolest imunokompromitovanih osoba. Najčešće se koristi kombinacija pirimetamina i sulfonamida. Zamena: trimetoprim i sulfometoksazol u kombinaciji sa klindamicinom. Kod trudnica se najčešće koristi spiramicin.
(klasa Haemosporidea)
Vrste infektivne za čoveka su: Plasmodium falciparum, Plasmodium vivax, Plasmodium malariae i Plasmodium ovale. Izazivaju malariju i ređe paludismus (močvarnu groznicu). 95% infekcija izazivaju Plasmodium vivax i Plasmodium falciparum, a najraširenija vrsta je Plasmodium vivax
ŽIVOTNI CIKLUS:
Životni ciklus plazmodija čoveka čini faza šizoginije kod ljudi i sporogonije kod ženke komarca Anophelles sp.
Kod čoveka se parazit umnožava aseksualnim putem, šizogonijom (multipla deoba jedra i fragmentisanje citoplazme). Postoje dve faze šizogonije:
EE – faza:
Ženka komarca tokom hranjenja ubacuje u kožu čoveka sporozoite koji nastaju kao krajnji rezultat seksualne faze razmnožavanja u komarcima. (gametogonija i sporogonija). Vretenastog su oblika i jednim ubodom obično bude ubačeno 8-15 sporozoita. U roku od pola sata do sat nestaju iz krvi i ulaze u hepatocite. EE – faza traje od 5,5 dana (P.falciparum) do 15 dana (P. malariae) pre prskanja hepatičnih šizonata i oslobađanja merozoita u krv. Hepatični šizonti imaju 10000-40000 jedara. Ovaj stadijum je asimptomatski i odgovara periodu inkubacije. Krajnji stadijum nastaje formiranjem merozoita. Šizonti dovode do prskanja hepatocita i prelaze u krv i počinje E – faza. Hipnozoiti su izvor recidiva malaričnih napada koji se javljaju posle dužeg perioda od uboda inficiranog vektora. Prisustvo i razmnožavanje parazita u hepatocitima prolazi asimptomatski, odnosno bolesnik je u fazi inkubacije (najčešće 1-2 nedelje).
E – faza:
Paraziti, oslobođeni razaranjem hepatocita, u obliku merozoita, prodiru u eritrocite. Prodiru u eritrocite pomoću antigena i specifičnih receptora na eritrocitima. Za prodiranje u eritrocite značajan je citoskelet eritrocita. Prodor parazita se odvija u nekoliko faza: pričvršćivanje, orijentacija apikalnog dela prema eritrocitu, invaginacija opne eritrocita, zatvaranje parazitoforne vakuole, nestajanje penetracionih struktura, pokreti parazita i početak pinocitoze hemoglobina.
Tokom sazrevanja u eritrocitima paraziti prolaze kroz stadijum mladog trofozoita, starog trofozoita, nezrelog i zrelog šizonta. Nakon stadijuma zrelog šizonta eritrociti pucaju i oslobađaju se merozoiti koji započinju novi ciklus u eritrocitima ili u njima sazrevaju u
kojih se javljaju kraći ili duži afebrilni intervali. Danas se češće pojavljuje atipično (pod kliničkim znakom tifusa, hepatitisa, kolere, encefalitisa, influence…). Anemija u toku malarije nastaje usled: lize eritrocita, smanjenja inkorporacije gvožđa u hemoglobin, pojačanje fragilnosti eritrocita, smanjene produkcije eritrocita usled supresije koštane srži.
DIJAGNOZA:
U područjima gde ima malarije svaki febrilni slučaj se smatra malarijom dok se ona ne isključi. Dokazuje se prisustvo parazita, serologijom , PCRom.
LEČENJE:
U kineskoj medicini koristi se ekstrakt biljke Artemesia annua. Lekovi se dele prema efikasnosti delovanja na različite stadijume: tkivni šizontocidi (protiv hipnozoita u jetri), krvni šizontocidi (protiv aseksualnih oblika u krvi), gametocidi (protiv gametocita), sporontocidi (sprečavaju sazrevanje gametocita). Uzročnici malarije su rezistentni na veći broj lekova. Najčešće se koriste: hlorokvin, kinin krvni šizontocid, primakvin. Fansidar se preporučuje kao profilaksa na područjima gde postoji hlorokvin rezistencija.
(Klasa Piroplasmidea)
U okviru roda Babesia nalaze se paraziti eritrocita divljih i domaćih životinja.
ŽIVOTNI CIKLUS I MORFOLOGIJA:
Parazite prenose razne vrste krpelja. Kod vektora, beskičmenjaka, životni ciklus počinje u epitelnim ćelijama zida creva, a završava u pljuvačnim žlezdama. U pljuvačne žlezde paraziti dolaze nakon nekoliko generacija polnog razmnožavanja. Poslednje ramnožavanje vrši se u trenutku kačenja krpelja za domaćina. Stvaraju se sporozoiti infektivni za kičmenjake. U toku hranjena paraziti se putem pljuvačke unose u organizam domaćina (čoveka ili životinje) i napadaju direktno eritrocite gde se razmnožavaju, uglavnom aseksualnim putem. U eritrocitima se vide kao prstenaste strukture oblika suze. Eritrociti nisu izmenjeni. Paraziti se prvo nalaze u parazitofornoj vakuoli koja nestaje i oni ostaju slobodni u citoplazmi eritrocita. Hrane se citoplazmom i hemoglobinom. Posle faze hranjenja i rasta jedro migrira na zaobljeni kraj parazita i razvijaju se pupoljci.
Kod stoke i domaćih životinja dominira hemoliza – hemoglobinurična groznica. U Kaliforniji i Evropi bolest se najčešće ispoljava kao febrilna hemoliitička bolest kod imunosuprimiranih osoba. Javljaju se skok temperature, glavobolja, mialgija, artralgija i obilne hemolize, žutica i poremećaj bubrežne funkcije. Teške oblike u Evropi izaziva B. bovis. U Severoistočnoj Americi infekcije uglavnom izaziva B. microti. Blaga bolest počinje sa temperaturom, groznicom, glavoboljom , mialgijom i artalgijom. Humane babezioze izazivaju: B. microti (glodari), B. bovis i B. bigemina (goveda), B. canis (maligna žutica pasa ), B. equis (konji). U zavisnosti od stanja pacijenta razlikuju se dva klinička toka:
DIJAGNOZA:
Koriste se krvni razmaz i gusta kap (Giemsa), biološki ogled, serologija (indirektna imunofluorescencija, otkrivanje antigena, PCR).
LEČENJE:
U terapiji mogu da se koriste:
(klasa Zoomastigophora)
Vrste koje mogu inficirati čoveka su: T. brucei rhodesiense T. brucei gambiense T. cruzi T. rangeli
Trypanosoma brucei rhodesiense i Trypanosoma brucei gambiense:
Biološki vektori ovih afričkih vrsta su muve roda Glossina ( u narodu poznate kao „ce-ce“ muve). Ne razlikuju se morfološki, već po rasprostranjenosti i kliničkoj slici. T. gambiense se nalazi uglavnom u zapadnoj i centralnoj Africi, a T. rhodesiense uglavnom u istočnoj Africi.
MORFOLOGIJA I ŽIVOTNI CIKLUS:
U životnom ciklusu ovoh protozoa sisari su domaćini, a beskičmenjaci vektori. Hranjenjem parazit prvo dospeva u želudac insekta, gde se izdužuje u prociklične oblike koji se dele binarnom deobom. Kretanjem tripanozome dolaze u glavni kanal za ishranu insekata. Preko hipofakinksa muve dolaze do pljuvačnih žlezda. U pljuvačnim žlezdama se razvijaju i prelaze u oblik epimastigota koji se deli binarnom deobom.